Liberté, Égalité, Fraternité

Početna stranica > Kolumne > Elizabeta | Od Brisbane-a do Stoca 1/11

Elizabeta | Od Brisbane-a do Stoca 1/11

utorak 24 oktobar 2017, Suada Tozo   Partagez sur FacebookTwittez cette information

Po prvi put objavljenja novela “Elizabeta” autorice Suade Tozo je nastala kao hommage posvećen Mariani Wenzel, snažnoj i hrabroj ženi, orijentalistici, slikarki, borcu za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine.

JPEG - 273.4 kb
Stecak, Konjic ©bhinfo.fr

Kao studentica arheologije bila je naročito zainteresirana za stećke. Razotkriti tajne njihova porijekla joj je bila dugogodišnja opsesija.

Ko ih je isklesao? Kad su postavljeni? Da li su stvarno samo plemići imali pravo na stećak ? Zašto neki nose natpise, a neki ne? Da li se mogu svi smatrati nekropolama i nadgrobnim spomenicima ili su pak neki od njih imali namjene duhovnog ili ezoteričnog tipa? Da li su neki od njih služili za žrtvene obrede? Jesu li to mozda svetišta, hramovi na otvorenom, poput Stonehenge-a ili čuvenih kipova sa Uskršnjih otoka za koji neki vjeruju da vode porijeklo s druge planete?

Bila je također zainteresirana za srednjovjekovne zanate, osobito kovački i zlatarski, ali i za cjelokupno kulturno-povijesno nasljeđe zemlje čije joj je najzanimljivije područje bila Hercegovina, a najdraži grad Mostar. Njena visina od metar i devedeset skupa s prodornim pogledom sivo-plavih očiju davali su dodatnu snagu njenim argumentima. Često se pitala zašto skoro sve teme vezane za povijest Bosne i Hercegovine, pa između ostalih i stećci, raspaljuju strasti u tolikoj mjeri. (Spomenimo usput njeno predavanje s Kolarčevog univerziteta iz 1975-te godine na temu Bosanski stil kad je prisutne etnologe koji su ga smatrali nepostojećim nazvala lopovima i krivotvorcima.)

Obdarena oštrim vidom, sigurnom rukom crtača i čeličnim zdravljem, obišla je sva čuvena i manje čuvena nalazišta stećaka i napravila jedan od njihovih najpotpunijih inventara. Identificirala je također stotinjak stećaka ugrađenih u temelje i zidove stambenih kuća, štala i ambara. Nekoliko stećaka oklesanih i preobrušenih našla je preinačene u mlinske točkove, a poveći broj u česme, korita, pojila za stoku, prese za voće i slične ovozemaljske svrhe. Jedan broj stećaka vrijeme je “zakucalo” u tlo. Neki su potpuno skriveni pod trnjem, ostrugama, šibljem, divljom lozom. Neki od njih neće nikad biti otkriveni.

Njena dokumentacija sastoji se od više tisuća fotografija, crteža i desetina gusto ispisanih školskih bilježnica punih bilježaka, skica i računa. Služila je temeljom za knjige, studije, eseje, članke i svakovrsna izvješća. Ono što je objavljeno samo je vrh ledenog brijega.

Većina stećaka nema pisani natpis, ali skoro svi nose ugravirane geometrijske motive, najčešće apstraktne. Česti su floralni ornamenti, makovi, djetelina, ljiljan, rozete, grbovi, scene iz lova, ljudske i životinjske figure od kojih najviše ima jelena, konja i zmija. Slijedovi crteža na stećcima uramljeni su stiliziranim vijencima, od kojih se često sreće dvostruka spirala, za koju se tvrdi da je simbol beskrajnosti ili simbol ADN-a. S druge strane simboli poput kruga sunca, polumjeseca, križa u raznim oblicima tema su beskrajnih prepirki, razglabanja i hipoteza na temu samostalne bosanske crkve.

Natpisi, kad su prisutni, obično su epitafi na bosančici ili glagoljici. Pomažu identificirati različite društvene kategorije i vjerske pripadnosti. Neki natpisi su u pismima koje ni dan-danas nisu odgonetnuta. Najpoznatiji je Molim te nemoj gazit po meni jer bio sam kao ti, a ti bit ćeš kao ja.

Ljudski likovi i siluete predstavljene su pojedinačno, u parovima, grupama ili u redovima. Neki su porodične “fotografije”. Stil klesara i kamenorezaca je primitivan, naivan, bez rafiniranosti. Proporcije ljudske figure i životinja nisu poštivane. Životinje su često mnogo veće od ljudi. Ruke su ogromne, često dva put veće od glava. Na nekim stećcima čovjek podiže iznad glave ruku raširenih prstiju, a ponekad obje. Pozdrav? Poziv? Izazov? Zavjet? To još niko sa sigurnošću nije utvrdio.

Kao u stripovima ili nijemim filmovima, stećcima jezde konjanici, zemljoradnici oru njive, lovci idu u lov na jelene, veprove, medvjede. Igra se kolo. Bore se na turnirima vitezi pod kacigama, bacaju koplja, ukrštaju mačevi. Dame promatraju dvoboje sa prozora kula. Konjušari privode konje velmožama. Plesači se drže za ruke u visini pasa, ponekad za ramena. Ruke su isprepletane na kukovima ili prekrižene na leđima. I dan-danas, u zabačenim mjestima na teritoriji Bosne i Hercegovine na slične načine se igra na mobama i teferičima.


* Stećci, mramori, bilizi, kami, gomile kamene su stele horizontalne ili uspravne, isklesane ljudskom rukom. Raznih su veličina i oblika, ponekad na postolju, ali najčesce položene direktno na zemlju. Stećak najčešće ima izgled sarkofaga, nekad je to kompaktna kamena kućica, s krovom na dvije vode, nekad obična kocka, ponekad pravokutni paralelopiped, a rijeđe pak uspravni stub. Stećci karakteriziraju historiju srednjevjekovne bosanske države i njenih susjednih krajeva. Na području današnje Bosne i Hercegovine očuvano je preko 50 000 stećaka.

Autorica: Suada Tozo

Nastavlja se...

Vaša poruka ili komentar?

pre-moderation

Ovaj forum je vlasništvo urednika: vaš prijedlog će biti postavljen tek nakon što je ovjeren od strane administratora.

Ko ste? (optionnel)
Votre message
  • Ce formulaire accepte les raccourcis SPIP [->url] {{gras}} {italique} <quote> <code> et le code HTML <q> <del> <ins>. Pour créer des paragraphes, laissez simplement des lignes vides.

Ažurirano 14/11/2017 Newsletter Français