Bosna i Herecegovina, članica Vijeća Evrope, teži pridruživanju Evropskoj uniji, ali jedna od osnovnih prepreka na tom putu su mehanizmi institucionalizovane diskriminacije koja se legalno, u skladu sa Ustavom, sprovodi nad skoro polovinom njenih građana. Između dejtonskog etničkog i briselskog građanskog modela, Bosna i Hercegovina će morati kad tad napraviti izbor. Dajemo riječ ekspertu, Farisu Vehaboviću, sudiji pri Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburgu.
Politički sistem u BiH se smatra najkompleksnijim u svijetu! Multietnička BiH nikada nije postala nacija Bosanaca i Hercegovaca. To je zemlja Bošnjaka, Srba i Hrvata, 3 “konstitutivna naroda” sa 3 predsjednika, 2 entiteta, 10 kantona i više od 150 ministarstava na samo 3,5 miliona stanovnika...
Dogovoren za samo tri nedelje u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma, bh. politički sistem uveo je etnički model, kao kompromis tri oprečne vizije budućnosti zemlje: Bošnjaka koji žele očuvati jedinstvo zemlje, Srba koji zele čvrstu autonomiju Republike Srpske i Hrvata koji insistiraju na prenosu nadležnosti na kantone u okviru Federacije BiH kako bi očuvali autonomiju na mikro-teritorijima države.
25 godina nakon potpisivanja Dejtona, i uvođenja etničkih kvota u administraciju države i javnim preduzećima, BiH je postala nefunkcionalna i korumpirana država, podjeljenija neko ikad, u kojoj svi građani nemaju ista prava. U školama se legalno praktikuje segregacija učenika, a izborni proces diskriminira više od polovine stanovnika zemlje, onemogućavajući im da se kandidiraju za određene funkcije.
Članica Vijeća Evrope, BiH je u više navrata osuđena od strane Evropskog suda za Ljudska prava koji zahtijeva da BiH promijeni diskriminatorne ustavne odredbe. Građanski model, koji dominira u Evropi a koji je odbačen u BiH, mogao bi riješiti problem dajući svim građanima jednaka prava. Ali u zemlji koja je postala etnokratija, raj za etno biznis, suživot po evropskim principima se predstavlja kao opasnost za mir.
Zehra Sikias
FORUM / KOMENTARI